VISOKA socijalnog i ekonomskog stanja. Ova definicija je odigrala

VISOKA POSLOVNA ŠKOLASTRUKOVNIH STUDIJA?A?AKSEMINARSKI RADPredmet: Psihopatologija AlkoholizamMentor:_________ Student: ___________Profesor: _________Br.Indeksa: ___________UvodIzvanredan tempo života, preorijentacija na vrlo brz i tehni?ki usavršen proces rada, razni socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osje?anje straha, osje?anje neizvesnosti, udruženi s postoje?im ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neuroti?ka reagovanja u me?uljudskim odnosima. Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, sa izvesnim psihi?kim predispozicijama, ne mogavši da rješe svoje li?ne konflikte, pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju unutrašnju napetost ili prvremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni sami postaju žrtva -faktora olakšanja-, naj?eš?e alkohola ili drugih droga, dovode?i se u položaj zavisnosti, pretvaraju?i se u prave bolesnike –toksikomane. Jedna od vrlo raširenih, toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iako se, alkohol (gledano strogo farmakodinami?ki) ne može ubrojiti u droge tipa kokaina, hašiša i drugih. S obzirom na rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za život zajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pi?a danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati utoksikomanije. AlkoholizamShvataju?i alkoholizam prvenstveno kao medicinski, a zatim i kao socijalni problem poslije niza nau?nih i eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) obrazovala je Potkomitet za problem alkoholizma, koji je 1951. god. u Kopenhagenu organizovao Prvi evropski seminar, za rasvetljavanje alkoholizma i pronalaženje borbe i na?ina lije?enja. Potkomitet za pitanja alkoholizma SZO dao je definiciju alkoholizma, odnosno hroni?nog alkoholi?ara. Po toj definiciji hroni?nim alkoholi?arem se smatra ona osoba koja je prekomjerno uzimala alkoholna pi?a, a njena zavisnost od alkohola je tolika da pokazuje duševne poreme?aje ili takve manifestacije koje ukazuju na ošte?enje fizi?kog i psihi?kog zdravlja, odnosa s drugim ljudima, kao i socijalnog i ekonomskog stanja. Ova definicija je odigrala istorijsku ulogu u shvatanju suštine alkoholizma i razvoju alkohologije kao nauke. Ona je pokazala mnoge nedostatke, pogotovo kada se koristila u svakodnevnomprakti?nom radu. Ovom definicijom su bili obuhva?eni samo oni oblici opijanja koji su po svojim razmjerima prelazili uobi?ajene, tradicionalne na?ine upotrebe alkohola, odnosno socijalno prihva?enog ponašanja u vezi s upotrebom alkohola u odre?enoj društvenoj zajednici, bez obzira na etiološke uzroke koji dovode do takvog ponašanja.Prema ovoj definiciji koja je i danas u upotrebi, alkoholi?arem se smatra i osoba koja pokazuje samo socijalne i ekonomske teško?e i osoba koja pokazuje samo prodromalne znake alkoholne bolesti. Definicija ne govori pobliže o prirodi i vrsti somatskih i psihi?kih poreme?aja niti o na?inima njihove identifikacije.Vladimir Hudolin (1972) je iz prakti?nih razloga modifikovao definiciju alkoholizma SZO u želji da je u?ini pristupa?nijom i korisnijom svima koji se bave problemom alkoholizma a naro?ito ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim.Ta definicija glasi: Alkoholi?ar je osoba koja je dugotrajnim, prekomjernim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihi?ki, fizi?ki ili oboje) te su se u nje usljed toga razvile zdravstvene (psihi?ka ili fizi?ka ošte?enja) te socijalne poteško?e pristupa?ne klasi?nim medicinskim i socijalnim dijagnosti?kim postupcima. Spomenuti simptomi moraju biti prisutni, a ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamnesti?kih podataka o prekomjernom pijenju zaklju?ivati da bolesnik boluje od alkoholizma. Danas postoji veliki broj definicija alkoholizma, ali sve više preovladava mišljenje da se ne može dati jedna primjenjiva definicija, jer je alkoholizam multifaktorijalno uslovljen, multidimenzionalni biološko-psihosocijalni poreme?aj koji nastaje na bazi mnogih interakcija izme?u individualnih faktora (biološko-psiholoških) i faktora sredine (psiholoških, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i dr.)koje je ?esto teško identifikovati, odnosno utvrditi na?in i stepen njihove participacije u nastanku alkoholne bolesti. Jelinek je na?inio izvanrednu shemu simptoma-simptomatskog alkoholizma-i obradio sve i najmanje faze kroz koje prolazi alkoholi?ar. On je izdvojio ?etiri grupe simptomatskih alkoholi?ara, ozna?ivši ih terminom markirano stanovništvo gdje je alkoholizam u prvoj grupi simptom postoje?e neuroze, u drugoj simptom mentalno defektne li?nosti, u tre?oj simptom psihopatološkog zbivanja u li?nosti, i u ?etvrtoj simptom hipoteti?ke konstitucionalne li?nosti. Dospevši u situaciju da piju, svi oni postaju simptomatski alkoholi?ari kod kojih veoma rano nastaje povišena tolerancija prema alkoholu, da bi se poslije toga dugo vremena održavala na istoj visini. Ubrzo nastaje prvo pomra?enje-nepotpuna retrogradna amnezija stvorena alkoholom. Poslije toga alkoholi?ar obi?no pije potajno, skriva se od društva, biva obuzet mišlju o pi?u, pije halapljivo i izbjegava da govori o pi?u da se ne bi odao. Ubrzo pomu?enja postaju sve ?eš?a-opijanja su sve brojnija. U daljem razvoju alkoholizma nastaje faza kad se javlja-gubitak kontrole-. Ona predstavlja po?etak toksikomanskog perioda za ?iji je razvoj potrebno oko osam godina alkoholi?arskog staža. Poslije toga nastaju polimorfne faze: racionalizacija, prebacivanja od strane porodice, odnosno od društva, stalna griža savjesti, gubitak prijatelja, promjena na?ina života porodice, gubitak posla, razdražljivost, stalni sukobi u društvu i prva hospitalizacija. Alkoholi?ar se osigurava u pi?u, stvaraju?i zalihe, po?inje da konzumira alkohol i ujutro. Sad mu je potrebna mnogo manja koli?ina alkohola da bi nastalo pomra?enje. U toj fazi smanjene tolerancije javljaju se neodre?eni strah, tremor, psihomotorna ko?enja i dr. Uzimanje pi?a otklanja neke simptome alkoholizma-strah, drhtanje ruku da bi poslije prestanka dejstva alkohola ti isti simptomi zahtjevali novu koli?inu alkohola za svoje otklanjanje. Ta faza obi?no nije duga, jer nastaje osje?anje propasti, nemo?i, kad bolesnik priznaje da je pobje?en. Iskustva pokazuju da je ta faza vrlo pogodna za lije?enje toksikomana, jer su tada bolesnici svjesni da se tako dalje više ne može i obi?no se predaju traže?i ljekarsku pomo?.